29. pro 2009.

Bojini kolači

Još jedan starinski kolač.
Ovaj kolač je nastavak tradicije obitelji mog muža. Ja ga pravim za svaki Božić i svi se u kući raduju i Božiću i Bojinim kolačima.
Nije uopće kompliciran, sastojci su mu jednostavni ali ta kombinacija u koju ide i sok i kora od limuna daje nešto nevjerojatno prhko, ukusno, puna usta...

Za ovaj kolač je potrebno:
  • 20 dag maslaca ili masti (ja pravim s mašću)
  • 3 žumanjka
  • 25 dag brašna
  • 15 dag mljevenih oraha
  • 15 dag šećera
  • ribana korica 1 limuna
  • sok od 1/2 limuna
  • marmelade za spajanje (ja koristim od šipka - šipurka)
i još mješavina za posipanje:
  • 5 dag mljevenih oraha
  • 5 dag šećera
ili
  • šećer u prahu
A postupak ide ovako:

Umutiti dobro masnoću, dodati žutanjke, brašno, mljevene orahe i šećer te koru i sok od limuna.
Sve dobro izmiješati, rastanjiti na prst debljine (ja rastanjim na 1/2 cm otprilike) i vaditi čašom (modlom) oblike.
Svaki kolač zamočiti u umućeno bjelance (samo gornju površinu), posuti s malo mješavine koju ste napravili od 5 dag mljevenih oraha i 5 dag šećera.
Slagati na lim ostavljajući prostora jer iako nema ni p.p. niti što slično narastu.
Peći na suhom limu na temp. oko 180°C oko 15 minuta vodeći računa da ostanu što svjetliji.
Pečene još malo ostaviti na plehu te izvaditi.
Spajati po dva marmeladom od šipka (šipurka).

Ja obvezno pravim duplu mjeru!!!
Tijesto koje je preostalo premjesim pa opet ponovno razvijam, vadim oblike,...
Jednu količinu radim kako je gore opisano a za drugu količinu preskačem onaj dio umakanja u umućeni bjelanac nego ih samo onako suhe pečem, spajam marmeladom te posipam s prah šećerom. Budu jednako dobri.
Moja pokojna zaova ih je radila tako što ih je pekla bez umakanja u bjelanac, zatim ih je sastavljene umakla u umućene bjelanjce pa u mješavinu oraha i šećera te u prah šećer.
Ti i danas stoje negdje u lijepom sjećanju!

23. pro 2009.

Nagrade

Prije nekoliko dana dobila sam ovu simpatičnu i tako toplu nagradu od drage mignnone s bloga La cuisine creative.
Nagradu sam postavila na svoj blog, a kako sam uvijek u žurbi zaboravila sam je podijeliti s dragim blogericama.
Zahvaljujem se mignone na nagradi i mogu reći posebno mi je drago što je od nje. Cijenim njen rad još s Coolinarike, drago mi je što je pokrenula i blog. Za mene je ona profesionalac u kuhanju.

Ovo je veliki posao i teško je odabrat blog kojemu bih proslijedila ovu medenu nagradu jer sve vas držim za svoje virtualne prijateljice a znate što meni znače prijateljice.

Ovu nagradu proslijeđujem:
  1. Branki s bloga dvi ribe dva kumpira jer ne znam drugi način za reći joj da mi nedostaju njeni postovi
  2. Selmi s bloga Cooketa jer obožavam njene postove
  3. Andrei s bloga voće i povrće
  4. Dajani s bloga Baker´s korner ... somewhere in my kitchen
  5. Jubi s bloga Jubistacha
Iznenađenje!!!!!

Dobila sam još jednu nagradicu s bloga Aleksandra1234:

Zahvaljujem na ovoj nagradici! Ovo je još jedno prijatno iznenađenje. I evo kako proslijeđujem ovu nagradu:

  1. Recepti iz moje bilježnice
  2. Cooking by Ruža123
  3. Delicious for kids
  4. U mojoj kuhinji 2
  5. Shangri La Food
Uh, koji posao!
Zahvaljujem svima na nagradama!
Želim vam svima, ama baš svima sretne i ugodne blagdane koje god ko slavio.
Uživajte, budite mi zdravi i veseli.
Nagradice preuzmite i proslijedite dalje!
Grlim vas sve i ljubim!
Vaša Snježa

21. pro 2009.

Stakleni keksi

Prvi put kada sam ih ugledala svidjeli su mi se. Nisam ni znala da se tako prave.
Na blogu Slano i slatko vidjela sam ovaj jednostavan recept i pokušala sam ih napraviti.

Ovo je rezultat. Mogu samo reći da sam se lijepo zabavljala.
Nemam male djece i baš ne kitim bor niti jelku za Božić ali, nešto ćemo okititi a biće i za darove mojim prijateljicama za njihovu unučad.
Recept:

  • 20 dag brašna
  • na vrh noža praška za pecivo
  • 10 dag maslaca
  • 5 dag šećera
  • 1 jaje
  • obični tvrdi bomboni npr. 505 s crtom

  1. Umijesite glatko tijesto (možda će vam trebati i žlica mlijeka, zavisno od veličine jaja), zamotajte tijesto u prozirnu foliju i stavite ga u hladnjak barem na pola sata.
  2. U međuvremenu usitnite bombone. Najprije ih rasporedite po bojama, svaku boju zasebno stavite u vrećicu i nekoliko puta udarite batom za meso.
  3. Brašnom pospite radnu plohu te razvaljajte tijesto. Pomoću modlica s rupom izrežite kekse ili koristite veću čašu pa iz kruga tijesta modlicom izrežite željeni oblik.  Ako želite čačkalicom napravite rupicu kroz koju ćete provući trakicu za vezanje.
  4. Kekse slažite na lim obložen papirom za pečenje. Rupe ispunite mrvicama bombona.
  5. Lim stavite u pećnicu koja je zagrijanan na 180°C i pecite desetak minuta.
  6. Izvadite iz pećnice, papir s keksima sklonite s lima za pečenje i pustite da se keksi potpuno ohlade i tek onda ih skinite s papira.
  7. za vlažna vremena bombone mrviti prije pravljenja keksića....i držati ih na hladnijem mjestu..



Neki su manje a neki više uspjeli, neke su moji sinovi pojeli (vrlo su i ukusni).
Neke sličice su lijepe a ovu sam uslikala za vrijeme snježne mećave u Kninu (moj Zlatan kaže "kijamet") pa i nije mogla ispasti bolja.
Ali, važno je bilo i zabilježiti - kijamet:)))



Recept je stvarno jednostavan, doduše zaboravila sam staviti ono malo praška za pecivo, svejedno su lijepo narasli!
Da sam samo malo sačekala pa vidjela one Saneline na štapiću još bih više voljela. Drugom prilikom!
Hvala za prekrasno provedeno poslijepodne!

17. pro 2009.

Ajme koliko nas je - Jabuka - Moj skromni doprinos


Ne znam kada smo se jabuka i ja zavadile....
Sjećam se svoga djetinjstva i odlazaka kod strike Petra i babe u Podorašac. I jabuka koje su oni donosili iz Brvašnice. Kako su ukusne i sočne bile.... i što je mene tada fasciniralo što je njihovo "meso" bilo nekako blago ružičasto. Odavno nema tih starih sorti jabuka..
Ili, sjećam se kada bi naša prijateljica Ljubica donjela iz Hadžića pune vreće jabuka sorte "kanada". Eh, tada bismo se svi najeli jabuka i slatkiša od jabuka. Osim svježih jeli bismo jabuke u raznim slasticama od tufahija, preko jabuka u šlafroku, pečenih jabuka, lijene pite, pite od jabuka do nekih "modernijih" kolača.
Jedan od takvih je i ovaj kolač čiji sam recept našla u Burdi koja je tada (80-tih) godina izlazila s prijevodom u privitku.

Flambirani kolač od jabuka

Sastojci:
  • 275 g brašna
  • 150 g maslaca
  • 100 g šećera u prahu
  • 1 jaje
  • 1 kg jabuka
  • sok i kora od 1 limuna
  • 50 g mljevenih oraha
  • 2 čajne žlice cimeta
  • 1 vanilin šećer
  • na vrh žlice mljevenih karanfilića
  • 200 g marmelade od kajsija
  • 1 vinska čaša kalvadosa (francuska jabukovača) ili dobrog vinjaka
Brašno sipati u zdjelu, dodati šećer, umućen maslac i jaje. Napraviti tijesto i ostaviti ga 2 sata na hladno.

Oguliti jabuke, isjeći ih na četvrtine i izvaditi košpice. Od svake četvrtine izrezati 4 šnite te složiti izrezane jabuke u limunov sok.
Cimet, vanilin šećer, limunovu koru i mljeveni karanfilić dodati u mljevene orahe.
Ohlađeno tijesto razviti prema veličini pleha (
cca 23 x 38 cm) i stavite ga u podmazan pleh. Izbosti ga nekoliko puta vilicom.
Posuti ga mješavinom oraha i složiti po orasima isječene jabuke.
Peći na 200°C oko 35 minuta.
Gotov, još vruć kolač premazati zagrijanom marmeladom od kajsija a zatim "zapaliti" - flambirati. Preliti prethodno zagrijanim kalvadosom ili vinjakom. Zapaliti!

Ovo je veoma ukusan i iznad svega aromatičan kolač a nije puno ni sladak što je primjetio moj kolega koji na to pazi!

A ovo je sličica moje Lijene pite za koju smo već davnih dana utvrdili da je "kraljevski kolač".


Ja baš i nisam ljubitelj voća u kolačima. Ali, stvarno mi jabuka nekako ide u kolačima kao i još neko voće: višnje, trešnje, borovnice...
Jabuku ne jedem svježu zato što mi od nje trnu zubi a onda me niko ne može najesti. Ali, zato u kući ima jabuka uvijek koje tamane muški članovi moje obitelji.

13. pro 2009.

FBI rukavice - drugi dio

Nedjelja jutro, moja kavica (uvijek s kockom šećera) i Slatki zalogajčići prema receptu s bloga Sweet Corner. Tako ja godinama već pijem kavu svake nedjelje ujutro sama i toliko sam na to navikla da mi je to postalo normalno.

I u ovom postu pod FBI istragom je blog Sweet Corner a sve u igrici koju je pokrenula mamajac.
Evo i ja sam se bacila na posao(ne mož'š vjerovati) pa pišem već drugi put. Stvarno ima prekrasnih stvari ali, nemam vremena od svakodnevnih poslova a niti dovoljno snage. Ubi me stajanje!
Ovaj pou sam pravila Slatke zalogajčiće prekrasne, prhke i ukusne keksiće:

Dobri su mi moji sinovi za keksiće od prošlog puta stalno traže i pitaju: Ima li pričuve (jer ja imam običaj skloniti manju količinu), pa: ima li pričuva pričuve?

Pošto sam ja ljubitelj palente na sve moguće načine: s mlijekom, začinjene pa sa sirom i jogurtom, u kombinaciji sa saftovima, dinstanom jetriciom, sa satarašem i sl. nisam mogla odoliti niti ovoj Gratiniranoj palenti:

Odlična je!

I, na kraju ovdje sam i opazila fenomenalne masaterine čupavce:

Pa trebalo bi nešto reći za kraj:
  1. Ima prekrasnih recepata na ovom blogu
  2. Recepti su pouzdani, vrlo lijepo objašnjeni
  3. Ako još niste svakako navratite na blog Sweet Corner
  4. Draga Jasenka želim ti puno uspjeha i još puuuuuuuuuno dobrih kolača

4. pro 2009.

FBI rukavice - prvi dio

Veliki broj nas je navijao za Blog Sweet corner u igri FBI rukavice (koju je pokrenula mamajac ) upravo radi praznika koji se približavaju i mnoštva predivnih sitnih kolača na ovom blogu.

A kada vam kažem da mi je trebalo puno da povežem netherland s Jasenkom i Sweet cornerom pomisliti ćete koja luda baba ali, tako je!

Za ovaj put sam odabrala dvije vrste keksića.

1. Crno bijele kockice
Prekrasni, ukusni keksići!
2. Keksići s bijelom čokoladom:

Dvije vrste prekrasnih kekića. Tako su ukusni, drugačiji od mnogih koje sam do sada pravila.
Moja djeca uvijek traže nešto slatko. I umjesto da im kupujem meni nije mrsko napraviti ih.
S ovim sam se lijepo zabavljala - kao malo dijete!

29. stu 2009.

Torta od naranče i badema

Ovo je jednostavna torta za moju prijateljicu Zdenku koja sutra slavi rođendan.
U životu osim obitelji i porodice koji su na prvom mjestu nama ženama je važno imati i dobru(e) prijateljicu(e). Uvijek sam imala prijateljice i one su mi mnogo značile a znače mi i sada.
Često me moji konjičani sa zebnjom pitaju kako mi je u Kninu ili kako mi je bilo u Podaci? Moj odgovor je da mi je svuda fino jer meni ne treba puno. Moja obitelj, posao, mjesta za prošetati i nekoliko prijateljica, jer (ovo sam prepisla sa neta):

* Nakon 40 godina življenja na ovom svijetu žena nauči da:
  • vrijeme prolazi
  • život se događa
  • distance razdvajaju
  • djeca odrastaju
  • ljubav blijedi
  • srca se slamaju
  • karijere završavaju
  • poslovi dođu i prođu
  • roditelji umiru
  • kolege zaborave uslugu
  • muškarci ne zovu kad su rekli zvati
  • Ali, prijateljice ostaju tu koliko god vremena i milja bile daleko od tebe
  • Prijateljica nikada nije daleko da ne bude tu kada je potrebna
  • Ženama su uvijek potrebne prijateljice!
Moje prijateljice blagoslove moj život!

A evo i recepta:
Naranče je potrebno dobro oprati. Ja sam ih dugo močila u vodi i dobro spužvicom trljala.
Zatim sam ih samljela na mašini za meso (nemam blender).
Potrebno je:
  • 2 naranče
  • 6 kom jaja
  • 250 g šećera
  • 100 g mljevenih bajama (badema)
  • 1 čajna žlica praška za pecivo
  • 100 g čokolade za ocaklinu
  1. Odvjiti žumnca od bjelanjaka
  2. Umutiti bjelanjka s prstohvatom soli
  3. Umutiti dobro žumanca sa šećerom
  4. Dodati usitnjene naranče ( žumance)
  5. Dodati mljevene bajame
  6. Polagano umiješati snijeg od bjelanjaka
  7. Izručiti u pripremljen kalup za tortu (Ja sam koristil apromjer od 26 cm, bolje bi bilo manji)
  8. Peći na oko 200 °C oko 50 - 60 minuta što ovisi o promjeru kalupa odnosno o visini torte
  9. Ohladiti pa preliti ocaklinom od čokolade rastopljene s malo maslaca

22. stu 2009.

Žerbo (japanska) torta

U mojoj "tekici" ova se torta zove Japanska, ali gledajući neke kuharice i pregledavajući recepte po netu vidjela sam i ovaj drugi naziv: Žerbo.
Nije bitno kako se zove, važno je da je ukusna i vrijedna truda. A trebalo se za nju potruditi.
Razlog je bio jučerašnja godišnjica.
Moj muž i ja smo jučer obilježili 25 godina braka - srebrni jubilej. Hej... 25 godina! Ne mogu vjerovati? Kako je brzo prošlo!
Padaju mi na pamet neke zanimljive rečenice o braku, aforizmi i sl.
Prilično kasno (za neka razmišljanja) sam se udala, vjerujte i tada sam mislila da mi je rano, a sada poslije 25 godina mogu reći da mi je drago, bilo je svega i lijepog (+) i lošeg (-), ali na kraju mogu reći da je rezultat +.
Moj pokojni prijatelj Riča mi je tako rekao poslije prve godine braka kada me je pitao kako je u braku njegov komentar je bio: Maco, važno je da je na kraju + (plus). To mi je uvijek bila misao vodilja u svemu u životu!

A evo recepta za ovu tortu:



Umutiti 4 bjelanjka, dodati 4 žlice šećera, 100 g mljevenih oraha i 1 žlicu brašna. Sve dobro izmiješati i prebaciti u modlu za tortu (ja sam koristila promjera 26 cm). Koru peći na 200°C 20 minuta.
Tako ispeći ukupno 3 kore!

Kada su kore pečene propržiti 250 g šećera kao za doboš tortu (kada se šećer rastopi dodati 1 žlicu maslaca) i brzo preliti preko sve tri kore.

Zatim umutiti 120 g maslaca, dodati 120 g rastopljene čokolade i preliti preko šećernog preljeva.

Za fil umutiti 12 žumanjaka, 12 žlica šećera i 4 žlice kuhane kave. Kuhati na pari dok se ne zgusne. Prohladiti i dodati 250 g umućenog maslaca ili margarina. Izmiješati i filovati tortu.
Ukrasiti po želji!
E, sada utisci: Za izradu torte je bilo potrebno nešto manje od 3 sata. Ukusna je, krcka ona šećerna masa, onaj okus kave u filu mi prija.
Dečki kažu da je dobra ali: Bomba je bomba!

18. stu 2009.

FBI rukavice - Projice

Ovaj mjesec u igrici FBI rukavice je pod istragom blog Gastronomske zbrke.
Pregledala sam gotovo cijeli blog i moram priznati da sam izdvojila malo više recepata sa tog bloga ali, nisam uspjela ništa napraviti osim ovih Projica .
Ima još veliki broj recepata koji su meni zapeli za oko a sigurna sam i da bi ih moji Žderomiri s užitkom papali.

Ove Projice su jedan fantastičan, ukusan, mogu slobodno reći, slani kolač i odlično je prošao kod mojih ukućana.
Naravno, ja ne bih bila ja da nešto ne zabrljam.
Nisam poslušala savjet o pečenju pa sam ih pekla u papirnim košaricam iz kojih ih je bilo nemoguće izvaditi.
Imali smo jednu prekrasnu, laganu i ukusnu večeru!

I što reći na kraju!
Inđoj, kao što je ona imala običaj reći!

15. stu 2009.

Napoleon torta - ponovno

Ovu sam tortu pekla za rođendan moga muža.
Njemu je ovo najdaraža torta.
Recept sam objavila u početku pisanja ovoga bloga.


Torta je vrlo jednostavna za napraviti. Najviše vremena treba za peći odnosno ohladiti kore i fil. Ali, ako se dobro organizirate možete štogoda još uraditi po kući ili gledati vašu omiljenu emisiju na TV.
Prave se dvije kore, ja ih pečem u modli promjera 28 cm koje poslije prerežem i tako na kraju dobijem 4 tanke kore. Kore režem koncem! A vi?

Ne volim ukrašavti kolače, ovo je moj maksimum:


Dragi Zlatane sretan ti rođendan!
Živ, zdrav i veseo bio na radost sviju nas!!!

12. stu 2009.

Pogača sa sirom

Jedva sam je uspjela uslikati.
Jedan stari recept iz moga "rokovnika", brza, jednostavna i ukusna pogača za koju je potrebno:
  • 16 žlica brašna,
  • 1 čaša (od 2 dcl) jogurta ili kiselpg mlijeka
  • 1 čaša ulja (ja stavim 2/3 čaše)
  • 30 dag sira (grabencijaš, "kriška" sir ili bilo koji drugi slani bijeli sir)
  • 4 kom. jaja
  • 1 prašak za pecivo (ili 1 žličica sode bikarbone)
  • malo soli (voditi računa ako je sir preslan)
Izmiješati brašno sa soli i praškom za pecivo.
Dodati jaja, jogurt, ulje te ne kraju dobro izgnječen sir.
Sve zajedno dobro umijesiti.
Prebaciti u podmazan lim.
Peći u pećnici zagrijanoj na 200°C oko 30 minuta.
Pečenu izvaditi na rešetku da se hladi i ohalditi ako vam je ne namirišu ukućani kako meni moju.

Ovo je s druge strane ona druga je odmah načeta!

Jedva sam je uspjela uslikati!

8. stu 2009.

Kraljevska imotska torta



Već se dugo spremam napraviti ovu tortu. Jednostavno mi je vrlo privlačna zbog svojih sastojaka.
Znam da je ova torta praktični imotski brend i morala sam provjeriti kakva je!

Našla sam nekoliko recepata, ima ih i na netu. Mislim da sam je i primjetila u kuharici poštovane gospođe Maje Nikolić.

Ovaj put pravila sam je po ovom receptu koji je na Coolinarici postavila Milicza.

Recept je tako iscrpan i jednostavno pojašnjen da je uopće nije bilo teško napraviti.


Uživala sam praveći je! Kao da sam se igrala! Koje zadovoljstvo!


A i jedući!
Tako je ukusna!

A Miliczi veliko hvala za ovako dobar recept!

30. lis 2009.

Macarons


Drago mi je što sam se i ja uključila u ovu igricu koju je pokrenula mamajac. Bilo mi je izazov napraviti nešto ovako fensi šmensi jer ja sam ipak staromodna bar kada su kolači u pitanju.
Pa i nije mi bilo tako zamorno, mogu reći da mi nisu puno ni ispucali (3- 4 komada)
Pravila sam ih po receptu s bloga Da mi je nešto slatko.
Možda su malo predebeli ispali, pogotovu ovi "sirovi" (samo od bjelanjaka i badema).
U jednu količinu sam umiješala kakao u prahu a u drugu čokoladu u prahu i ti mi se čine dosta bolji od onih bijelih. Ja ne volim boje u kolačima i nema šanse da bih napravila nešto u što ide bilo kakva boja, ma kakva god ona bila.
Moram reći da sam se ja dugo pripremala za ovo. Npr, bademe sam ogulila i tako su mi stajali u otvorenoj posudi bar 2 tjedna a i onako samljeveni su stajali sigurno 5 - 6 dana, sve čekajući da se ja nakanim praviti ih. Možda je baš to uzrok što nisam imala problema s pravljenjem i pečenjem.
Macarons su stvarno prekrasni kolačići. Nisu me ni toliko zamorili, vjerojatno što sam sve pripremila nekoliko dana ranije. Čak su mi se i gosti najavili dok sam ih završavala. Moja prijateljica je bila oduševljena njima i pokušala ih je i ona napraviti prema istom receptu ali, bezuspješno.

27. lis 2009.

Marcipan

Pojma nemam zašto se ovaj kolač zove ovako. Nema nikakve veze s marcipan smjesom, ne pravi se čak ni od bajama. To je jedan stari kolač koji je moja sestra dobila od svoje prijateljice Zeničanke, pa mogu reći da se Konjicem proširio a da mu je podrijeklo Zenica:)))
Jednostavan, ukusan, dosta sladak i masan kolač. Tko to ne voli može slobodno preskočiti ili smanjiti šećer. Ja ga pravim samo kada zahladi i spada u grupu tzv. zimskih kolača. Kada mi dođe i ja smanjim šećer i ulje a nekada ne!
Original recept:
  • 3 jaja
  • 6 fildžana (malih šalica za crnu kavu) šećera
  • 3 fildžana ulja
  • 5 fildžana brašna
  • 4 fildžana mlijeka
  • 2 fildžana mljevenih oraha
  • 1/2 praška za pecivo
Umutiti jaja sa šećerom, dodati ulje, mlijeko te pomiješane brašno, orahe i p.z.p. Sve raditi mikserom!
Izliti u podmazan i pobrašnjen pleh te peći oko 25 minuta na 200°C.
Pečen kolač prohalditi i preliti glazurom koju napraviti od:
  • 16 žlica šećera i
  • 6 žlica vode prokuhati pa dodati:
  • 1/2 maslaca
  • 5 fildžana mljevenih oraha i
  • 10 dag čokolade za kuhanje
Još malo kuhati dok se sve ne sjedini (oko 1 mnute).

Eh, ovoga puta sam smanjila šećer pa sam u samo tijesto stavila 4 male šalice od crne kave (nemam fildžana) a u glazuru sam stavila 10 žlica šećera.
I još nešto: Kolač se može praviti u plehu od elektr. špahera (33 cm x 30 cm) ali sam ja ovaj put stavla u 23 cm x 38 cm.

25. lis 2009.

Rižot od tikve i ponovno uzljevak od tikve

Evo me opet, nisam mogla odoliti!
Igrica Ajme koliko nas je je gotovo pri kraju a temu je zadala Gaga.
Naravno bundevu iliti kako se kod nas kaže tikvu vrlo često koristim ali samo u slanim jelima. Nekako smo tako naučili i vrlo je teško to promijeniti.
Prema receptu moje sestre koja već 14 godina živi u Kanadi napravila sam i ovaj rižot od tikve.
Jako ukusno, jednostavno jelo kao uostalom i svi rižoti.
Pravila sam ga ovako:
  • 2 šalice tikve izrezane u kockice
  • 1 mala glavica kapule
  • 2 - 3 češnja češnjaka
  • 1 šalica riže
  • vruća voda ili povrtni temeljac
  • sol, dosta mljevenog papra
  • 1 dcl bijelog vina
  • maslinovo ulje i maslac
  • parmezan pri služenju
Priprema je jednostavna što znači da se na maslinovom uljui izdinsta sitno sječena kapula i češnjak. Zatim se doda riža koju treba malo propržiti i tek onda dodati tikvu. Posoliti i popapriti (nekako u tikvi volim više mljevenog papra) pa zaliti bijelim vinom. Kada vino ispari dodavati pomalo vruću vodu (kao ja) ili ako imate povrtni ili pileći temeljac. Kuhati na slaboj vatri sve dok riža ne bude kuhana a za to vrijeme će se skuhati i tikva. Pri kraju umiješati malo maslaca, promiješati, poklopiti i ostaviti još jedno 5 minuta stajati.
Posuti sitno sjeckanim peršunom i ribanim parmezanom.

I kao što to mi često radimo i ovoga puta sam napravila Uzljevak od tikve s tim što sam dodala i malo kukuruznog brašna pa je bio lijepo žut i reš.
Jedva sam ga uspjela slikati od mojih Pera - ždera, ali doslovce!


Evo i količina za dvije tepsije od električnog špahera (30 cm x 33 cm):
  • 6 šalica sitno sječene tikve (najsitnije kockice) koju treba posoliti s
  • 1 čajnom žlicom soli i ostaviti stajati
Poslije 20 - tak minuta dodati ostalo:
  • 3 žlice svježeg sira (sir od kojeg se prave pite)
  • 1 kiselo vrhnje
  • 2 kom jaja
  • mljevenog papra
  • 4 šalice brašna
  • 1.5 šalica kukuruznog brašna
  • 2 šalice mlijeka
  • 2 šalice vode
Sve skupa zamijesiti i istresti u tepsiju u kojoj se dobro zagrijalo ulje debljine manje od 1 cm. Peći na 220 °C dok dobro ne porumeni.
Pošto mi volimo krckavo onda je domah isječem i vadim iz tepsije i tako se odmah i pojede!

23. lis 2009.

Ajme koliko nas je i tikva (bundeva)

Mislim da mi je ovo prvi put da učestvujem u jednoj ovakvoj igrici. Moram zahvaliti našoj domaćici na strpljivosti sa mnom.
Gaga je domaćica igre Ajme koliko nas je koju je pokrenula Monsun a tema je bundeva ili kako sam ja naučila tikva.
Kao da sam naslutila da će ovo biti tema za ovu igricu ja sam se već bila nakuhala jela od tikve. Naravno, svi su već mogli primjetiti da se u mojoj kuhinji tikva jede isključivo u slanim jelima. Imamo i neke favorite a to su:
Uzljevak od tikve


Jednostavno i ukusno jelo (nekda težačko) koje može biti dobra marenda ili večera a ponekada može (kada se ostane bez ideje) biti i ukusan ručak.


Pita tikvenjača i juha od tikve
, pogotovo pita nešto tako neodoljivo i ukusno, pomalo papreno a mekano. Mi je obožavamo (uostalom mi volimo sve pite ali imamo i svoje favorite).
Isto mogu reći i za Juhu od tikve, pogotovu ovako pripremljenu sa Zdenka sirom od kojega dobije neki drugačiji šmek i teksturu.


Možda ću još nešto spremiti!